Fritziriki

Nije oku sjaj, Što je srcu zagrljaj. Ni sreća daljini, Što je sjeta u tuđini. Može li srca hir Rasplinuti duše mir? Kada cesta pita grudi Što se nudi, što se nudi. Koliko oblak traje dugo, Kad zapuše jugo, zapuše jugo? I naglo, I slano, More me zove. I

Nisam sunce, Ni nebo nisam. Ni oblak bijeli Što se u zvizdan topi. Medvjed nisam, Nit šuma kojom gazi. Nit jelena rika, Niti snaga bika. Nisam putnik na brodu, Ni more što se valja. Rašireno jedro, Nit buka motora. Glas sa zvučnika nisam, Niti izolirani

Gledao sam samo Tvoje oči. U njima pronašao Svoj mir. Naplavio sam zemlju Bez dileme. Stegnuo očekivanja Svoje sjene. Isparila je želja, Kao dah. Utihnuli su vrapci, U mrak. Zapalila se vatra, Pred kraj. Došla je noć, Kao zmaj. Disao sam tiho, Pred san.

Šaram, Nebo param, Zvučni zid probijam. Sanjam, Daljinu gledam, Dok jašem u nepoznato. Pjevam, Tiho dišem, Uzimam sve zdravo za gotovo.

Jedan pliva, Drugi trči, A na mojim plećima Mekoća šušti. Prvi maže, Drugi pomaže, A u meni se vrte Pisma ispod crte. Pomoć molim, Dok molim i volim, Dva umjetnika šute. Ostala je samo muzika.