Write. Echo.

Pjesma za Franka Jer je najbolji Franko od svih Franka koji rade web stranice On i Klaudijo naprave najbolje Internet stranice Na internetima

testiramo samo ništa specijalno

Nisam sunce, Ni nebo nisam. Ni oblak bijeli Što se u zvizdan topi. Medvjed nisam, Nit šuma kojom gazi. Nit jelena rika, Niti snaga bika. Nisam putnik na brodu, Ni more što se valja. Rašireno jedro, Nit buka motora. Glas sa zvučnika nisam, Niti izolirani

No snowflake begs the sky for reason, nor fears the ground it comes to find. It simply drifts through silent seasons, carried by a wiser wind. So may I walk the same quiet path, without demanding every sign; trusting that what seems like chance may be a

The strongest hand is not the one that strikes before the fear has passed. It is the hand that still can shake, yet chooses peace when hate is cast. For rage is easy, swift, and loud; it asks for nothing but a spark. Mercy walks the harder road, a quiet

U gomili lica pronađem tvoj pogled, tih kao more kad utihne vjetar. Osmijeh tvoj razbije svaku sumnju, i srce mi šapne: "Ostani zauvijek." Držimo se za ruke bez straha, iako svijet ponekad glasno sudi. Ljubav ne pita za ime ni spol, ona samo pronađe one koji

Ja sam mali poštar, Kurac mi je oštar. Čuvajte se žene, Bit će te jebene.

Gledao sam samo Tvoje oči. U njima pronašao Svoj mir. Naplavio sam zemlju Bez dileme. Stegnuo očekivanja Svoje sjene. Isparila je želja, Kao dah. Utihnuli su vrapci, U mrak. Zapalila se vatra, Pred kraj. Došla je noć, Kao zmaj. Disao sam tiho, Pred san.

Many walk beneath the sun, carrying shadows no one sees. Many fall before their dawn, with dreams still whispering in the breeze. Who am I to judge their worth, to measure fate with borrowed sight? I cannot breathe another's breath, nor steal the morning

We never choose the age we live, or the storms that cross our sky. We only choose the way we stand, the courage with which we try. The road may be dark, the night may be long, but a spark can still remain. For what defines us is not the time, but what we do

Sija li ga sija Sijeda kosa Navrh glave. Dva, tri zuba manje Osmjeh mu ne brane. Snažno polje Jake obrve I crvenkasto ljetno granje. Gdje god krene Tu je pjesma. Gdje god stane Tu je česma.

Na zelenim poljanama Velebita ne hodam nogama, već dahom što ga vjetar nosi preko trave. Nema staze koja može zarobiti misao, nema kamena što bi zaustavio let srca. Svaka vlas šumi moje ime bez riječi, svaki oblak otvara vrata nevidljivim prostranstvima.

Šaram, Nebo param, Zvučni zid probijam. Sanjam, Daljinu gledam, Dok jašem u nepoznato. Pjevam, Tiho dišem, Uzimam sve zdravo za gotovo.

bijela polja i crveno cvijeće od sreće skačem u more i bazene kupam se u ljetu kao mladost luda.

Have you tried, While you cried, To watch yourself Fly? Going through, Breaking stones, Like fire, Like pain, Is there nothing, To gain? Sinking low, Singing deep, While ground runs Away from your feet. Spread your wings, Leave them be. Spread your wings,

Kamo krenem, Tamo svira muzika. Kada dođem, Počne tišina. Svjetlo iza riječi, Tuga iza osmjeha, Strast iza skrivanja. Kamo dođem, Rasipa se istina I volimo se volimo Tisućama godina.

Dan je gotov. I suze su stale. Male, U molitvi pale. Pitaj me nešto. Kaži Gdje nam je sve?