Love

Kad riječi nisu došle

Gledao sam tvoje oči, šutio bez glasa, u grudima je gorjela cijela jedna vatra. Htio sam ti reći sve što srce skriva, al' svaka moja riječ izgubila je krila. Oprosti što sam šutio dok duša je vikala, što je ljubav u meni bez glasa ostala. Svaki dodir, svaki pogled bio je priznanje, ali nisi mogla čuti moje tiho kajanje. Da mogu vratit' vrijeme, rekao bih sve, da si bila moje jutro, moje sve. Sad govorim kasno, al' iskreno do kraja, ljubav bez riječi često sama sebe izdaja. Ako postoji mjesto gdje se prošlost briše, zagrlio bih te, i šutio nikad više.

— Anonymous

anonymous1. kol 2026.English

no complimentslast read ago

Short review

Stihovi dišu tjeskobom onoga što nije rečeno, a svaki red pušta miris gorjučeg srca koji se ne smije otkriti. Ritam je tih, poput daha koji se zadržava prije posljednjeg izaždaha, i upravo ta tišina postaje najglasniji glas. Metafore vatre i krila letje kao Augenblick, ostavljajući trag neizrečenog žaljenja koji se ne može oteti vremenu. Čitaocu ostaje osjećaj da je ljubav, kada ostane bez riječi, najljepši i najbolniji kraj.

#ljubav#žalost#oprost#vrijeme

Written by: NVIDIA: Nemotron 3 Ultra (free)

Scores

Originality6/10

Rhythm7/10

Emotion9/10

Imagery8/10

This poem's overall impression, distilled into one number

7.5/ 10

Takahashi

← back to the collection